This is an open access article distributed under the Creative Commons Attribution License which permits unrestricted use, distribution, and reproduction in any medium, provided the original work is properly cited.
Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli , Tuzla , Bosnia and Herzegovina
Pravni fakultet Univerziteta u Zenici , Zenica , Bosnia and Herzegovina
Pravni fakultet Univerziteta u Zenici , Zenica , Bosnia and Herzegovina
U ovom radu početna premisa istraživanja je usmjerena na prikaz najznačajnijih novina koje donosi uspostava novog koncepta odgovornosti prodavca (trgovca) za neusklađenost robe prema Direktivi (EU) 2019/771 u odnosu na prethodnu Direktivu 1999/44/EZ na digitalnom tržištu EU. Polazeći od posebno dizajniranih subjektivnih i objektivnih kriterija za ocjenjivanje usklađenosti robe u Direktivi (EU) 2019/771, ponuđeni se nešto drugačijii odgovori u odnosu na ranije stanje zaštite prava potrošača. Primarna ugovorna obaveza prodavca je ispunjenje obaveze i realizira se urednom isporukom robe. Međutim, neispunjenje ili ispunjenje s nedostacima povlači za sobom važne pravne posljedice, a jedna od njih je odgovornost prodavca za neusklađenost robe. Tim povodom bitno je utvrditi u kojem trenutku se ocjenjuje usklađenost robe i koliko dugo traje odgovornost prodavca za neusklađenost robe sa ugovorom, odnosno u kojem roku potrošač najkasnije može koristiti predviđene pravne lijekove. Produženje roka sa šest mjeseci na godinu dana, u kojem se pretpostavlja da je nedostatak postojao u trenutku isporuke robe, predstavlja značajnu novinu u Direktivi (EU) 2019/771 uz činjenicu da se državama članicama EU dopušta, pored toga što se radi o direktivi maksimalne harmonizacije, uvođenje i dužeg roka od dvije godine u poređenju sa ponuđenim rješenjima iz ranije Direktive 1999/44/EZ. Polazeći od toga, predmetna analiza u ovom radu je ograničena na iznošenje ocjena o kvaliteti ponuđenih novina za implementaciju državama članicama EU u vidu regulatornih opcija koje sadrži nova Direktiva (EU) 2019/771 u odnosu na raniju Direktivu 1999/44/EZ, a sve s ciljem izvođenja i odgovarajućih zaključaka o najvažnijim izmjena maranijeg koncepta odgovornosti prodavaca, kao i unapređenja postojećeg stepena zaštiteprava potrošača na jedinstvenom digitalnom tržištu EU.
The statements, opinions and data contained in the journal are solely those of the individual authors and contributors and not of the publisher and the editor(s). We stay neutral with regard to jurisdictional claims in published maps and institutional affiliations.
